8. svibnja do 22. studenog 2026. godine – Palazzo Zorzi, Salizada Zorzi, 4930 Venezia
Umjetnica: Dubravka Lošić
Dubravka Lošić rođena je u Dubrovniku 15. kolovoza 1964. godine. Odrastanje na Montovjerni u Dubrovniku uz obiteljsku radionicu pletenine postalo je i ostalo bitan temelj njezine umjetnosti.
Pohađa Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Susret u Veneciji s profesorom Ferdinandom Kulmerom, u čijoj će klasi diplomirati na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i njegov poticaj da izlaže radove nastale izvan studentskih programa presudni su u oslobađanju njezine kreativnosti i samokritičnosti. Usporedno studira Povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U Dubrovnik se vraća 1990. godine. Zatečena skorim ratnim zbivanjima odlučuje ostati u Dubrovniku, gdje osniva svoju obitelj. Radi kao slobodna umjetnica. Izlaže u kontinuitetu od 1983. godine u Hrvatskoj i inozemstvu, sudjelujući na više od 50 samostalnih i više od 100 grupnih izložbi. Uz slikarstvo, instalacije i objekte, bavi se i scenografijom i kostimografijom.
Radovi joj se nalaze u brojnim javnim (Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, Umjetnička galerija Dubrovnik) i privatnim kolekcijama (SAD, Italija, Njemačka, Švicarska, Španjolska, Indija, Čile, Francuska, Austrija, Belgija, Lihtenštajn). Dobitnica je brojnih nagrada, među ostalim, Nagrade 30. zagrebačkog salona, nagrade „Slikarica tromjesečja“, „Nouvel Art Français“ / Nova francuska umjetnost u Parizu, Nagrade Slobodne Dalmacije za mlade stvaraoce, nagrade na izložbi „Čovjek i sport“ i nagrade „Tirena“ za scenografiju, Nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnosti za najbolju izložbu u 2024. godini.
Projekt: Potaknuta strahom i ljepotom
Potaknuta strahom i ljepotom, prostorno specifična instalacija Dubravke Lošić u Palazzo Zorzi u Veneciji, predstavlja cikluse razvijane tijekom četiri desetljeća njezina djelovanja, konceptualno i prostorno artikulirane prema osobinama paviljona. Dubravka Lošić svoje cikluse osmišljava, izlaže i realizira kao otvorene sustave podložne neprekidnom razvoju, formalnoj razradi i eksperimentu. Njezina izložbena metodologija temelji se na međudjelovanju formalnih i konceptualnih svojstava pojedinih ciklusa sa semantičkim i prostornim kvalitetama izložbenog prostora, kroz postave koji se transformiraju iz jednoga konteksta u drugi
Postav u Palazzo Zorzi započinje u dvorištu kao dinamičan odnos ciklusa Libertas Bells (2014. – 2026.), Rozarij (2026.) i Tondo (2020. – 2025.), u kojemu se skulpturalne forme od korodiranog željeza i bronce suprotstavljaju slikama-objektima izvedenim od obojenog drva i tekstila. Nastavlja se u dvorani „Codussi“, na piano nobile, ciklusima Alba Albula (2019.), Kiše Paris (2018.), Imago Anima (2012. – 2013.), Rozarij (1987. – 2026.) i Morske psine (1986. – 2026.), koji sjaj venecijanskog interijera nadopunjuju sirovom ekspresivnošću geste, boje, tkanine i forme, oblikujući posve jedinstvenu umjetničku viziju. Postav se uspostavlja kao cjelovita reinterpretacija umjetničina opusa, pažljivo prilagođena prostornim i konceptualnim osobitostima palače, uz naglašen osjećaj teatralne estetizacije svojstven i Veneciji i umjetničinu rodnom Dubrovniku.
Lošić u svom radu oblikuje smione forme u kojima se modernističke, postmodernističke, neoavangardne, lokalne i tradicionalne stvaralačke paradigme susreću i međusobno osnažuju. Njezin umjetnički jezik istodobno je univerzalan, subjektivan i ukorijenjen u lokalnom kontekstu te otvara prostor improvizaciji na granicama izvedbenih disciplina, u procedurama koje emotivnu, vizualnu i osjetilnu dimenziju umjetnosti svima čine neposredno razumljivima.
Tijekom studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1980-ih godina, iskustvo postmoderne estetike usmjerilo je umjetničino stvaralaštvo prema razvoju osebujnih hibridnih postupaka, oblika i formata, utemeljenih na modernističkim formalnim načelima. Njezini ciklusi obuhvaćaju širok tehnički raspon — od slikarstva u tehnici ulja i ekspresivne figuracije do gestualne apstrakcije, monokromnog slikarstva, enformela, kolaža, metala i konstruiranih objekata, uz uporabu industrijskih materijala u izvedbi njezinih prepoznatljivih slika-objekata.
Vizualni jezik Dubravke Lošić, univerzalan u izražavanju dramatičnog osjećaja egzistencije, oslanja se na subliminalne reference osobne, obiteljske, lokalne i globalne stvarnosti, predstavljajući tektonske pomake koji se uvijek događaju ispod površine vidljivog. Ti se procesi u radovima očituju kao napetosti površina, izbijanje materijala i boje te korozivne transformacije u kojima sama materija postaje subjektom. Njezin opus ukorijenjen je u osobnom iskustvu i lokalnom razumijevanju slobode i neovisnosti kao oblika ljepote dostojne žrtve, čija je suvremena rezonanca dodatno pojačana aktualnim globalnim sukobima.
Dubrovnik u kojem su djela nastala, prepoznatljiv je kulturološki okvir koji je oblikovao umjetničin estetski senzibilitet. Grad je u dinamičnim procesima svog nastanka kulturu slobode isprepletenu s profinjenom estetskom sviješću, povijesno razvio u jedno od temeljnih obilježja vlastitog urbanog identiteta. Ta senzibilnost odjekuje u stihovima dubrovačkog baroknog pjesnika Ivana Gundulića (1589. – 1638.), koji je slobodu slavio kao izvor svih Božjih darova. Izabrani ciklusi, oslanjajući se istodobno na slobodarsko nasljeđe lokalne baštine i obiteljsku tradiciju tekstilne proizvodnje, kroz umjetničin osebujni likovni izraz bez suhoparne didaktičnosti predstavljaju transformaciju traume u formu i estetski sadržaj, a istovremeno potvrđuju i afirmiraju autohtonu kulturu kao protutežu dominantnim modelima i sadržajima internacionalne kulturne produkcije.
Kustos: Branko Franceschi
Branko Franceschi (Zadar, 1959.), povjesničar umjetnosti, od 2020. godine ravnatelj je Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu. Od 2014. do 2020. ravnatelj je Galerije umjetnina u Splitu. Od 2010. godine obnaša dužnost direktora Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti (www.avantgarde-museum.com). Od 2008 do 2010. godine ravnatelj je HDLU-a Zagreb (www.hdlu.hr), od 2004. do 2008. ravnatelj je Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (www.mmsu.hr), a od 1987. do 2004. godine voditelj je i kustos Galerije „Miroslav Kraljević“ u Zagrebu. Od 1987. godine inicijator je i kustos brojnih izložbi suvremene umjetnosti za izložbene prostore u Hrvatskoj i šire.
Bio je povjerenik hrvatskog paviljona na 16. Bijenalu u Sao Paulu (Brazil 2004.) te na 55. Venecijanskom bijenalu (2013.) i 61. Venecijanskom bijenalu (2026.), te kustos za 52. Venecijanski bijenale (2007.) te 11. Međunarodnu izložbu arhitekture i Venecijanski bijenale (2008.). Kokustos je 2. Bijenala ARK D-0, Konjic (BiH, 2013.) i Helsinškog bijenala fotografije (Finska, 2014.). Član je kustoske ekipe Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu (Rumunjska, 2006., 2012.). Godine 2005. inicirao je Bijenale Kvadrilaterale u MMSU-u u Rijeci (Hrvatska).
Njegova raznolika djelatnost uključuje i produkciju online radova, članke za dnevne novine te recenzije za umjetničke časopise u Hrvatskoj i inozemstvu, izradu monografija suvremenih hrvatskih umjetnika, uređivanje knjiga o umjetničkoj kritici u Hrvatskoj, rad na TV i radijskim emisijama. Inicirao je i od 2015. radi kao voditelj radijske emisije Radio galerija najprije za Jadranski radio u Splitu, potom za HRT Radio Split, koja je 2017. godine nagrađena Nagradom HMD-a za marketinško-propagandni program. Inicirao je, vodio i koordinirao rezidencije za hrvatske umjetnike u P.S.1 u New Yorku od 2001. do 2007. godine, rezidencijalnom programu Art in General od 2004. do 2011. te druge kulturne razmjene između Hrvatske i SAD-a te Hrvatske i zemalja Europske unije. Od 2017. do 2019. godine vodi i koordinira Art Omi rezidenciju za umjetnike koji žive i rade u Hrvatskoj. Član je Hrvatskog muzejskog vijeća i Savjetodavnog odbora Art Omi. Članstvo: HS AICA (predsjednik 2010. – 2016.), ICOM, CIMAM, IKT, DPUH, ULUPUH. Dobitnik je Godišnje nagrade za likovnu kritiku HS AICA 2018. godine i Priznanja za poseban doprinos ugledu ULUPUH-a u 2021. godini.
Naručitelj projekta za Hrvatski paviljon na 61. Međunarodnoj izložbi – La Biennale di Venezia je Ministarstvo kulture i medija RH, a projekt provodi Nacionalni muzej moderne umjetnosti.
Web-stranica: www.losic.nmmu.hr; www.dubravkalosic.com;
Instagram: https://www.instagram.com/croatianpavilion2026?igsh=eGNzbTF4bzJ4NW1z
https://www.instagram.com/dubravka_losic/
Facebook: Hrvatski paviljon/Croatian pavilion – La Biennale di Venezia
https://www.facebook.com/profile.php?id=61575818673723
https://www.facebook.com/nacionalnimuzejmoderneumjetnosti?locale=hr_HR
Iz medija:
tportal.hr – https://www.tportal.hr/kultura/clanak/hrvatsku-na-61-venecijanskom-bijenalu-predstavlja-instalacija-potaknuta-strahom-i-ljepotom-20260302
journal.hr – https://www.journal.hr/kultura/umjetnost-i-dizajn/dubravka-losic-venecijanski-bijenale-2026/
vecernji.hr – https://www.vecernji.hr/kultura/dubravka-losic-naviknula-sam-se-na-prljave-prostore-izlaganje-u-palaci-unesco-a-zazvucalo-je-zabrinjavajuce-1938825
