11. 05. – 24. 11. 2019., Venecija, Calle della Regina
Umjetnik: Igor Grubić
Igor Grubić (Zagreb, 1969.) multimedijalni je umjetnik i performer, bavi se fotografijom, videom te umjetničkim aktivizmom. Od 1997. do 1999. studira multimediju na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1999./2000. godine montažu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti te Filozofski fakultet Družbe Isusove, također u Zagrebu. Godine 1998. dobitnik je druge nagrade 33. Zagrebačkog salona. Autor je brojnih projekata ( “Crni peristil”, “Knjiga i društvo-22%” ) samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Burna polemika u javnosti pokrenuta je 1998. nakon što je, hommageom čuvenoj akciji protiv totalitarizma Crveni Peristil, obojio u crno splitski Peristil, zbog čega ga je tužilo Državno odvjetništvo. Zbog snažnog javnog odjeka odustalo se od tužbe zbog »uništavanja javne imovine«, a rad mu je nagrađen na 33. zagrebačkom salonu. Site-specific intervencijama, videoinstalacijama, akcijama u javnome prostoru, neformalnim razgovorima s prolaznicima ili čak zatvorenicima, umjetnik otvara pitanja o ljudskim pravima i suvremenome političkome sustavu i globalnome kapitalizmu.
Grubićev umjetnički projekt čvrsto je usidren u humanističku dimenziju dokumentarne fotografije, spajajući poetiku, politiku i društvenu stvarnost. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture. Njegov je opseg lokalan, ali i ekumenski, analizirajući promjene pod prijetnjom globalizacije, privatizacije i konsolidacije neoliberalizma. Naposljetku, projekt upućuje na nove situacije koje dolaze na mjesto starih, istodobno nas pozivajući da promislimo buduće načine zamišljanja i nastanjivanja našega svijeta.
http://www.igorgrubic.org/
Igor Grubić (Zagreb, 1969.) multimedijalni je umjetnik i performer, bavi se fotografijom, videom te umjetničkim aktivizmom. Od 1997. do 1999. studira multimediju na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1999./2000. godine montažu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti te Filozofski fakultet Družbe Isusove, također u Zagrebu. Godine 1998. dobitnik je druge nagrade 33. Zagrebačkog salona. Autor je brojnih projekata ( “Crni peristil”, “Knjiga i društvo-22%” ) samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Burna polemika u javnosti pokrenuta je 1998. nakon što je, hommageom čuvenoj akciji protiv totalitarizma Crveni Peristil, obojio u crno splitski Peristil, zbog čega ga je tužilo Državno odvjetništvo. Zbog snažnog javnog odjeka odustalo se od tužbe zbog »uništavanja javne imovine«, a rad mu je nagrađen na 33. zagrebačkom salonu. Site-specific intervencijama, videoinstalacijama, akcijama u javnome prostoru, neformalnim razgovorima s prolaznicima ili čak zatvorenicima, umjetnik otvara pitanja o ljudskim pravima i suvremenome političkome sustavu i globalnome kapitalizmu.
Grubićev umjetnički projekt čvrsto je usidren u humanističku dimenziju dokumentarne fotografije, spajajući poetiku, politiku i društvenu stvarnost. Projekt za Bijenale proširuje njegov već značajan doprinos društveno angažiranom dokumentarnom radu i očuvanju pamćenja hrvatske arhitektonske povijesti, rada i kulture. Njegov je opseg lokalan, ali i ekumenski, analizirajući promjene pod prijetnjom globalizacije, privatizacije i konsolidacije neoliberalizma. Naposljetku, projekt upućuje na nove situacije koje dolaze na mjesto starih, istodobno nas pozivajući da promislimo buduće načine zamišljanja i nastanjivanja našega svijeta.
http://www.igorgrubic.org/
Kustosica: Katerina Gregos
Katerina Gregos je kustosica i spisateljica grčkog podrijetla, koja je studirala u Londonu na Courtauld Umjetničkom Institutu, King’s College City University. Od 2006. kao nezavisna kustosica radila je u Bruxellesu kao direktorica Argos—Centra za Audiovizualnu te kao umjetnička direktorica Art Brussel sajmova. Vodila je također mnoge međunarodne izložbe, među ostalim Prvi međunarodni bijenale suvremene umjetnosti u Rigi, zatim Bijenale u Göteborgu, Manifestu Solunski Bijenale te kao kustosica nacionalnih paviljona Danske, Belgije i Hrvatske na Venecijanskim bijenalima.
Pomagala je organizirati mapu neovisnih umjetničkih prostora u Ateni 2017. godine za vrijeme Documenta festivala, no u rodnu Grčku se vraća tek 2021. godine kao umjetnička direktorica Nacionalnog muzeja suvremene umjetnosti u Ateni.
Projekt: „Tragovi nestajanja (u tri čina)“, rad multimedijskog umjetnika Igora Grubića’
Projekt Igora Grubića Tragovi nestajanja (u tri čina) nastajao je tijekom trinaest godina, od 2006. do 2019. Čine ga tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljeni u posebno osmišljenoj mizansceni. Godine 2006. umjetnik je počeo dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Projektom se istražuje utjecaj tranzicije na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima.
„Divlja kuća“, prvi čin, propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji. „Filigranski pločnik“, drugi čin, bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. „Dekonstrukcija tvornice“, treći čin, predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićeva kratkometražnog filma „Kako se kalio čelik“ u kojem se prepleću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji. Film, nastao uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, višestruko je nagrađivan, a njegova će nova inačica prvi put biti predstavljena u Veneciji.
Izložbu prati katalog s tekstovima Katerine Gregos i kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW koji je grafički oblikovala Rafaela Dražić. Izdavač kataloga je Sternberg Press, a suizdavač Nacionalni muzej moderne umjetnosti.
Katerina Gregos je kustosica i spisateljica grčkog podrijetla, koja je studirala u Londonu na Courtauld Umjetničkom Institutu, King’s College City University. Od 2006. kao nezavisna kustosica radila je u Bruxellesu kao direktorica Argos—Centra za Audiovizualnu te kao umjetnička direktorica Art Brussel sajmova. Vodila je također mnoge međunarodne izložbe, među ostalim Prvi međunarodni bijenale suvremene umjetnosti u Rigi, zatim Bijenale u Göteborgu, Manifestu Solunski Bijenale te kao kustosica nacionalnih paviljona Danske, Belgije i Hrvatske na Venecijanskim bijenalima.
Pomagala je organizirati mapu neovisnih umjetničkih prostora u Ateni 2017. godine za vrijeme Documenta festivala, no u rodnu Grčku se vraća tek 2021. godine kao umjetnička direktorica Nacionalnog muzeja suvremene umjetnosti u Ateni.
Projekt: „Tragovi nestajanja (u tri čina)“, rad multimedijskog umjetnika Igora Grubića’
Projekt Igora Grubića Tragovi nestajanja (u tri čina) nastajao je tijekom trinaest godina, od 2006. do 2019. Čine ga tri povezana fotografska eseja i animirani film, postavljeni u posebno osmišljenoj mizansceni. Godine 2006. umjetnik je počeo dokumentirati poslijeratnu, tranzicijsku stvarnost u Hrvatskoj, posebice prelazak iz socijalizma u kapitalizam, s centralne, državno planirane ekonomije na ekonomiju slobodnog tržišta. Projektom se istražuje utjecaj tranzicije na promjene u stanovanju, urbanom tkivu, javnom prostoru i društvenim odnosima.
„Divlja kuća“, prvi čin, propituje promjene u domovima, stanovanju i javnom prostoru nakon privatizacije vlasništva i konsolidacije neoliberalizma u zemlji. „Filigranski pločnik“, drugi čin, bavi se tradicionalnim zanatima poput lokalnih manufaktura i specijaliziranih radionica, naglašavajući koja su zanimanja preživjela, a koja su iščezla u novim ekonomskim okolnostima. „Dekonstrukcija tvornice“, treći čin, predstavlja niz ugaslih tvornica, monumentalnih podsjetnika na prelazak iz industrijskog u postindustrijsko doba i promijenjene uvjete rada. Istodobno je to i ambijent Grubićeva kratkometražnog filma „Kako se kalio čelik“ u kojem se prepleću pitanja radničke povijesti, obiteljskih veza i generacijskih promjena, sugerirajući plodonosni potencijal budućih odnosa temeljenih na solidarnosti, zajedničkom društvenom prostoru i kreativnoj suradnji. Film, nastao uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, višestruko je nagrađivan, a njegova će nova inačica prvi put biti predstavljena u Veneciji.
Izložbu prati katalog s tekstovima Katerine Gregos i kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW koji je grafički oblikovala Rafaela Dražić. Izdavač kataloga je Sternberg Press, a suizdavač Nacionalni muzej moderne umjetnosti.
Iz medija:
jutarnji.hr – ‘Iza umjetnosti uvijek stoji želja da se stvori neki bolji svijet’
vizkultura.hr – Tragovi nestajanja – u iščekivanju četvrtog čina
artmargins.com – Igor Grubić, Traces of Disappearing (In Three Acts) (Croatian Pavilion; Sven Spieker)
ledevoir.com – Une Biennale de Venise inclusive, décentrée et hétérogène
artevarese.com – Igor Grubic al Padiglione Croato della Biennale di Venezia
jutarnji.hr – Svečano otvoren hrvatski paviljon na Venecijanskom bijenalu
min-kulture.gov.hr – Otvorena izložba „Tragovi nestajanja (u tri čina)“ na 58. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti
min-kulture.gov.hr – Predstavljen nastup Hrvatske na 58. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti na Venecijanskom bijenalu
