07.05. – 22.11.2015., Venecija, Palazzo Pisani, Santa Marina
Aurélien MoleUmjetnik: Damir Očko
Damir Očko jedan je od najzapaženijih hrvatskih vizualnih umjetnika svoje generacije koji u središte interesa postavlja filmski rad čiji se prostor proširuje, razvija i razlaže nizom vizualnih i grafičkih elemenata – kolaža, objekata, zvučnih instalacija i poezije.
Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Opsežnije prezentacije njegovog rada realizirane su samostalnim izložbama, među značajnijim tu su svakako Human Scale u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2019); DICTA u Jeu de Paume u Parizu (2018), Muzeju suvremene umjetnosti u Bordeauxu (2018), Muzeju Amparo u Puebli (2018); Desire in Language u Nacionalnoj Galeriji u Pragu (2018), Repeat After Me, Eastward Prospectus u Bukureštu (2016); Studije drhtanja / Studies on shivering, KM – Halle fur Kunst und Medien – Künstlerhaus Graz (2014); Galerie Yvon Lambert, Paris (2013), Kingdom of glottis u Palais de Tokyo (2012/2013) u Parizu; On Ulterior Scale u Kunsthalle Düsseldorf (2011).
Izlagao je na brojnim skupnim izložbama u institucijama poput, OFF Bijenala u Budimpešti, MUDAM u Luxembourg, FRAC le Plateau, Württembergische Kunstverein Stuttgart, Kunsthalle Vienna, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Austrian Cultural Forum u NYC, Fondaciji Louis Vuitton, Centre for Contemporary Art Ujazdowski, Varšava i dr., a njegovi se radovi nalaze u međunarodnim institucionalnim muzejskim i privatnim kolekcijama: MUDAM Luksemburg, Le Plateau, kolekcija Louis Vuitton, nacionalna kolekcija CNAP Paris, MSU Zagreb, Collection Lambert, Avignon, ECB Frankfurt i dr.
Damir Očko jedan je od najzapaženijih hrvatskih vizualnih umjetnika svoje generacije koji u središte interesa postavlja filmski rad čiji se prostor proširuje, razvija i razlaže nizom vizualnih i grafičkih elemenata – kolaža, objekata, zvučnih instalacija i poezije.
Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Opsežnije prezentacije njegovog rada realizirane su samostalnim izložbama, među značajnijim tu su svakako Human Scale u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2019); DICTA u Jeu de Paume u Parizu (2018), Muzeju suvremene umjetnosti u Bordeauxu (2018), Muzeju Amparo u Puebli (2018); Desire in Language u Nacionalnoj Galeriji u Pragu (2018), Repeat After Me, Eastward Prospectus u Bukureštu (2016); Studije drhtanja / Studies on shivering, KM – Halle fur Kunst und Medien – Künstlerhaus Graz (2014); Galerie Yvon Lambert, Paris (2013), Kingdom of glottis u Palais de Tokyo (2012/2013) u Parizu; On Ulterior Scale u Kunsthalle Düsseldorf (2011).
Izlagao je na brojnim skupnim izložbama u institucijama poput, OFF Bijenala u Budimpešti, MUDAM u Luxembourg, FRAC le Plateau, Württembergische Kunstverein Stuttgart, Kunsthalle Vienna, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Austrian Cultural Forum u NYC, Fondaciji Louis Vuitton, Centre for Contemporary Art Ujazdowski, Varšava i dr., a njegovi se radovi nalaze u međunarodnim institucionalnim muzejskim i privatnim kolekcijama: MUDAM Luksemburg, Le Plateau, kolekcija Louis Vuitton, nacionalna kolekcija CNAP Paris, MSU Zagreb, Collection Lambert, Avignon, ECB Frankfurt i dr.
Kustos: Marc Bembekoff
Marc Bembekoff direktor je Centra za suvremenu umjetnost La Galerie u Noisy-le-Sec u Parizu.
Prethodno je bio direktor Centra za suvremenu umjetnost La Halle des bouchers u Vienneu (Isère, Francuska). Prije toga radio je kao kustos za Palais de Tokyo (2011. – 2013.) i Muzej Rodin (2009. – 2010.), kao pomoćnik kustosa Regionalnoga fonda za suvremenu umjetnost FRAC Champagne-Ardenne (2007. – 2009.) i pomoćnik kustosa za film Centra Pompidou (1999. – 2003.). Kao nezavisni kustos organizirao je brojne izložbe, uključujući projekte s kolektivom Le Bureau. Autor je tekstova u nekoliko monografija i izložbenih kataloga. Član je umjetničkoga vijeća zaklade Flag-France Foundation u Parizu od 2013. godine.
Projekt: „Studije drhtanja: Treći stupanj“
Projekt osmišljen za Hrvatski paviljon proširuje poetiku dvaju najrecentnijih filmova Damira Očka: „TK“ (2014.) i „Treći stupanj“ (2015.). Oba filma propituju društvena ograničenja koja se nameću tijelu kao fizičkomu i društvenom biću. Evociranjem trenutaka prolaženja tranzicijskih zona, takav pristup razotkriva nasilje u temeljima današnjega globaliziranog svijeta. Montažom isprepletenih kadrova drhtavih tijela i prizora starca koji boluje od Parkinsonove bolesti, u filmu „TK“ pratimo vizualno razvijanje poeme u osam dijelova. Starac neumorno pokušava ispisati rečenicu koja počinje: „U spokoju…“. U Trećem stupnju gotovo apstraktni krupni planovi opečene kože ispresijecani su kadrovima same filmske ekipe u procesu snimanja filma. Scenografija, zapravo instalacija od razbijenih zrcala, otkriva ono što je obično skriveno od pogleda i na taj način integrira gledatelja u umjetnički postupak.
Kombinacijom intelektualnih i emocionalnih iskustava za publiku stvara se točka preokreta, koja gledatelje potiče da osvijeste vlastitu ulogu u umjetničkome procesu. U razotkrivanju unutarnjih struktura umjetničkoga stvaranja kako bi analizirao taj odnos između subjekta, publike i umjetnika Damir Očko nastoji stvoriti retoriku, mehanizam koji podcrtava naš položaj svjedoka i aktera u kompleksnome svijetu današnjice.
Marc Bembekoff direktor je Centra za suvremenu umjetnost La Galerie u Noisy-le-Sec u Parizu.
Prethodno je bio direktor Centra za suvremenu umjetnost La Halle des bouchers u Vienneu (Isère, Francuska). Prije toga radio je kao kustos za Palais de Tokyo (2011. – 2013.) i Muzej Rodin (2009. – 2010.), kao pomoćnik kustosa Regionalnoga fonda za suvremenu umjetnost FRAC Champagne-Ardenne (2007. – 2009.) i pomoćnik kustosa za film Centra Pompidou (1999. – 2003.). Kao nezavisni kustos organizirao je brojne izložbe, uključujući projekte s kolektivom Le Bureau. Autor je tekstova u nekoliko monografija i izložbenih kataloga. Član je umjetničkoga vijeća zaklade Flag-France Foundation u Parizu od 2013. godine.
Projekt: „Studije drhtanja: Treći stupanj“
Projekt osmišljen za Hrvatski paviljon proširuje poetiku dvaju najrecentnijih filmova Damira Očka: „TK“ (2014.) i „Treći stupanj“ (2015.). Oba filma propituju društvena ograničenja koja se nameću tijelu kao fizičkomu i društvenom biću. Evociranjem trenutaka prolaženja tranzicijskih zona, takav pristup razotkriva nasilje u temeljima današnjega globaliziranog svijeta. Montažom isprepletenih kadrova drhtavih tijela i prizora starca koji boluje od Parkinsonove bolesti, u filmu „TK“ pratimo vizualno razvijanje poeme u osam dijelova. Starac neumorno pokušava ispisati rečenicu koja počinje: „U spokoju…“. U Trećem stupnju gotovo apstraktni krupni planovi opečene kože ispresijecani su kadrovima same filmske ekipe u procesu snimanja filma. Scenografija, zapravo instalacija od razbijenih zrcala, otkriva ono što je obično skriveno od pogleda i na taj način integrira gledatelja u umjetnički postupak.
Kombinacijom intelektualnih i emocionalnih iskustava za publiku stvara se točka preokreta, koja gledatelje potiče da osvijeste vlastitu ulogu u umjetničkome procesu. U razotkrivanju unutarnjih struktura umjetničkoga stvaranja kako bi analizirao taj odnos između subjekta, publike i umjetnika Damir Očko nastoji stvoriti retoriku, mehanizam koji podcrtava naš položaj svjedoka i aktera u kompleksnome svijetu današnjice.
Iz medija:
min-kulture.gov.hr – Damir Očko predstavlja Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu
artribune.com – Biennale di Venezia. Il padiglione della Croazia spiegato da Damir Očko
jutarnji.hr – ‘STUDIJE DRHTANJA’ Damir Očko predstavlja Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu
vecernji.hr – Damira Očka otputovali na 56. Venecijanski bijenale
tportal.hr – Očkove ‘Studije drhtanja’ predstavljene na 56. venecijanskom bijenalu
culturenet.hr – Hrvatski paviljon na Venecijanskom bijenalu
