55. međunarodna izložba vizualnih umjetnosti Venecijanskog bijenala 2013. / Kata Mijatović

01. 06. – 24. 11. 2013., Venecija, sala Tiziano

Umjetnica: Kata Mijatović

Kata Mijatović rođena je 12.6.1956. u Branjini, Hrvatska. Pravo je diplomirala 1981. godine na Pravnom fakultetu u Osijeku. Na Akademiji lijepih umjetnosti u Firenci 1991. godine počinje studirati slikarstvo, 1993. prelazi na ALU u Zagrebu gdje je diplomirala 1997. godine u klasi Đure Sedera. Od 1988. do 1991. članica je neformalne umjetničke grupe „Močvara“. Od 2005. godine voditeljica je Galerije AŽ Atelieri Žitnjak u Zagreb, a od 2007. članica umjetničke grupe PLEH.

Projekt: „Između neba i zemlje“

Kata Mijatović renomirana je multimedijalna umjetnica čiji se dugogodišnji rad odlikuje iznimnom uravnoteženošću kvalitete i kontinuitetom umjetničkog interesa. Prijedlog pod nazivom Između neba i zemlje temelji se na već postojećem višegodišnjem projektu arhiviranja snova u okviru kojeg autorica sakuplja, bilježi, a potom i koristi za vlastiti umjetnički rad snove drugih ljudi, a koji od 2003. godine postoji i kao on-line baza podataka. Za potrebe nastupa na Bijenalu taj će se mrežni projekt ažurirati te postaviti kao logično središte izložbene cjeline koja će uključivati prezentaciju drugih radova iz opusa Kate Mijatović koji se neposredno nadovezuju na središnji arhiv snova. Ti radovi su primarno performativnog i ambijentalnog karaktera te će za ovu priliku biti predstavljeni u vidu prostornih instalacija te videofilmova koji zajedno s centralnim pristupom mrežnoj bazi tvore smisleno i sugestivno okruženje. Projekt također uključuje izvedbeni program.

Arhiv snova je domena u kojoj posjetitelji mogu odlagati/arhivirati svoje snove. U daljnjem razvoju projekta, stranice Arhiva uključit će i povezivati interaktivne sadržaje koji otvaraju komunikacijske kanale prema istraživanju fenomena snova u području umjetnosti, psihologije, sociologije, filozofije. Uključivanje velikog broja korisnika stvorit će svojevrsni globalni bazen snova, otvoriti prostor istraživanju što i o čemu danas ljudi sanjaju te potaknuti pitanja na koja još uvijek nemamo konačne odgovore – zašto ljudi sanjaju i koja je funkcija nesvjesnog u konstruiranju stvarnosti. U vremenu u kojem živimo, svijet sve više funkcionira kao multiplicirana dogovorena konstrukcija svjesnog ja. Taj dominantan model konstruiranja stvarnosti gotova je shema u koju stupamo rođenjem. Slike svjetova koje svjesno ja danas ubrzano odašilje, najčešće služe samo da bi se održale ili nadogradile već postojeće konstrukcije. Pri tom ne uključuju poznavanje nesvjesnog, niti njegovu pomoć u osobnom otkrivanju misterija postojanja na univerzalnoj razini, a taj nas unutarnji prostor definira u daleko većoj mjeri nego što smo to spremni priznati.

Dok su stare civilizacije u spoznaju svijeta uključivale i psihičke energije iza svjesnog ja, iza racionalnog – naša civilizacija prostore nesvjesnog doživljava jedino još kao prostore potiskivanja. Gotovo pola života doslovno provodimo u snu, u nesvjesnom, što je činjenica koju zbog nekog razloga ne želimo osvijestiti. Pa ipak, sustavima masovne kontrole poput političke ili medijske manipulacije izmičemo još jedino u snovima. Nesvjesno, prvenstveno u snovima, tako postaje jedna od zadnjih oaza unutarnjeg i privatnog koje pruža otpor dogovorenoj slici svijeta. Arhiv snova osvijestit će važnost psihičkih prostora nesvjesnog, tog potisnutog kompendija ljudskih pra-slika.
Kustos: Branko Franceschi

Branko Franceschi (Zadar, 1958.) diplomirao je povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Istaknuti je likovni kritičar i kustos, a tijekom karijere organizirao je brojne samostalne i skupne izložbe domaćih i inozemnih umjetnika u Hrvatskoj i izvan nje. Među njima se ističu one u New Yorku, Budimpešti i Istanbulu, dok je u Hrvatskoj organizirao izložbe međunarodnih umjetnika poput Luca Tuymansa, Tonyja Cragga, Miroslawa Balke, Michaela von Hausswolffa.

Među ostalim, bio je nacionalni selektor na bijenalima u Sao Paulu, Pragu, član kustoskog tima Bijenala Kvadrilaterale u Rijeci i Međunarodnog bijenala mladih umjetnika u Bukureštu, povjerenik i kustos Hrvatskog paviljona na Venecijanskom bijenalu. Kao nezavisni kritičar piše brojne priloge za dnevni tisak, umjetničke revije i časopise, TV i radioemisije, inicirao je i koordinirao rezidencije i projekte kulturne razmjene Hrvatske i SAD te Hrvatske i Velike Britanije.

U riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti bio je ravnatelj od 2004. do 2008., a na čelu Galerije umjetnina Split od 2014. do sadašnje dužnosti. Na likovnoj se sceni pamti i kao voditelj i kustos zagrebačke Galerije Miroslav Kraljević (od 1987. do 2004.). Trenutno obnaša dužnost ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.